Još donedavno je onaj tko je prolazio zagrebačkom Humboldtovom ulicom od Goethe instituta prema Britanskom veleposlanstvu mogao vidjeti jednu staricu koja – premda okružena velebnim zdanjima, asfaltom i ispušnim plinovima – svakodnevno s kantom ili kanistrom dolazi na ugao do pumpe za vodu. Kada jednog dana bude izgrađen neboder pod imenom Eurotower na južnom spoju Vukovarske avenije i Ulice Ivana Lučića, tu će sliku potpuno promijeniti, a ukoliko prkosna starica poživi, još jasnije pokazivati na trendove koji su zadesili hrvatski urbanizam. Osnovno je pitanje teksta koji slijedi da li izgradnja tornjeva i nebodera doista “treba biti shvaćena ne samo kao novi trend nego i kao indikativna i simptomatična naznaka stanja u društvu”¹?